1.



Laž je u anatomiji ljudskog društva zapravo neka vrsta mesa kojim je taj kostur
pojastučen; da nema laži svi bi ljudi hodali odvratni kao oguljeni skeleti. (Miroslav Krleža)




AMALIJA

Ljudi su robovi svojih navika, rekla je Amalija svom psu. Često je to radila. Razgovarala sa psom. Ili mačkom. Ili papigom. Ponekad je to bila kornjača. Nekad konj. Dalje od konja nije išla. Tko bi povjerovao da kažem da imam doma tigra ili slona! rekla je jednom sinu. Mama, nitko ne vjeruje ni da imaš psa, pomirljivo joj je odgovorio. Nije važno. Bolje da razgovara sa psom nego sama sa sobom. To rade ludi ljudi. A ona nije luda. Iako, danas se nikako ne može odlučiti koje je vrste pas. Jazavčar, možda. To će biti u redu, budi jazavčar, rekla je okrećući se opet prozoru.

Evo, ga! Stiže! pljesnula je rukama od uzbuđenja, baš onako kako je čitala da u knjigama rade uzbuđeni ljudi. Približila se staklu. Svakog je mjeseca Miško uzimao nalaze krvi od liječnice i iz njezine ordinacije odlazio ravno u gostionicu. U gostionici bi popio daleko više nego što je smio (uopće nije smio), a vjerojatno bi i pojeo nešto masno (masno također nije smio) i do večeri raspravljao o politici sa svojim prijateljima. Ajde… požurivala ga je Amalija. Miško se danas baš nekako vukao. Cupkala je kraj prozora čekajući da uđe u gostionicu, pa da ona može otrčati u spavaću sobu i s drugog prozora gledati kako Nena zalijeva cvijeće u svom vrtu. Raspored se mora poštivati. Miško je bacio pogled na papir koji je držao u ruci. Presavio ga jednom. Pa drugi put. Strpao ga u džep i krenuo kući.

U prvi mah, Amalija nije shvatila. Zbunjeno je izašla na balkon očekujući da će Miško podignuti pogled i povikati prema njoj: Luda baba, kaj špijuniraš! Tada će napraviti onu nepristojnu gestu prema zgradi iz koje je izašao i sa Evo vam ga na! na usnama ušetati ravno u gostionicu. Ali to se nije dogodilo. I kako će ona sad otići u spavaću sobu?! 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi