2.



TOMICA

Znao je. Čim je Gazda jutros okrenuo praseću glavu u izlogu tako da jednim mrtvim okom njega gleda, znao je. Ovo će biti jedan od onih odvratnih dana. Dana kada bi najradije bio mrtav, dana kada ti cijeli tvoj život izgleda kao crna komedija, mrtva komedija, dana kada te život tako ošamari da ako si ikada i pomislio da je lijep, svaku ti tu i takvu misao izbije iz glave. 

Onda je Nena ušla u mesnicu i jednom kratkom rečenicom potvrdila da je baš takav dan. Stara me ne gleda s prozora. To je rekla. Samo to. I Tomici je bilo dovoljno. Pogledao je Gazdu, samo da provjeri da je i on čuo. Gazda je jedva primjetno kimnuo glavom i Tomica je već izlazio iz mesnice praćen drugim mrtvim okom. Osjećao ga je na potiljku. 

Odmah ju je spazio. Bila je na balkonu, živa. Nakon olakšanja, osjeti bijes. Kaj da ja čekam s cvijećem ili kaj? viknula je Nena negdje iza njega. Čekaj, odgovorio je ulazeći u zgradu. Stan nije mogao otključati. Naravno, ostavila je ključ u bravi. I dalje je osjećao mrtvo oko na potiljku. Prešao je dlanom preko vrata, stisnuo vrat, samo da osjeti nešto drugo. Nema šanse da ga stara čuje, nema svrhe vikati. 

Vrata susjednog stana lagano su se odškrinula. Odi sim, Tomek, progovorila je Sjena i Tomica je uz uzdah krenuo prema njoj. Mrzio je staru zbog toga. Mrzio je što sad mora ući u taj tuđi, smrdljivi stan, proći kroz dnevnu sobu u kojoj već godinama umire i nikako da umre stari Alojz, a onda zbog zahvalnosti što je s njihova balkona uspio uvjeriti svoju ludu mater da uđe u stan, piti smrdljivi čaj u društvu žene iz sjene i umirućeg Alojza. Ako je uopće nagovori da uđe u stan i otključa vrata.

Samo malo pomakni kutije, rekla mu je Sjena pokazujući na balkon. Tomica je odmaknuo kutije pitajući se kako je moguće da sve u ovom stanu, pa čak i kutije na balkonu imaju isti miris. Mama? Daj odi otvori vrata. Stara je odsutno rekla: Znala sam da si tu, Flekica je jako lajala kad si bio u hodniku. Sjena je spustila pogled. Mrzio je tu pristojnost. Nena te čeka da zalije cvijeće, mama, tiho je rekao. Ne, ne može! Ni slučajno, kriknula je stara. Miško danas nije preko, šapnula je Sjena što je tiše mogla, da ne bi ispalo da se miješa tamo gdje joj nije mjesto ili da, ne daj Bože, prisluškuje.
Ja nemrem zalijevat cvijeće po najvećoj vrućini! čuo je kako se i Nena javlja iz vrta. Ponovno je protrljao vrat, a potom i čelo. Sprema se kiša, rekla je stara navirujući se preko kutija.

Tomica se okrenuo i velikim koracima izašao iz smrdljivog stana. Nećeš čaj?, čuo je kako Sjena pita, ali već je grabio prema izlaznim vratima zgrade. 

Primjedbe

Popularni postovi