3.



SLIKAR

Slikar ga je vidio kako brza ulicom bijesnog pogleda. Već je znao da Miško nije došao u gostionicu. To je značilo da je baba na balkonu i da Tomi juri k starom da ga podsjeti da Amaliji duguje bar to da jednom mjesečno obavi ritual prijetnje šakom, psovanja i opijanja. 

Nije on bio pravi slikar, pa mu je silno zadirkivanje smetalo. Danas više nego inače. Sprema se kiša, i sve osjeća više nego inače. Odavno više ne objašnjava kako nije slikar i da je samo kratko radio kao čuvar u nekoj galeriji u gradu. Ljudi bi ga bez obzira nastavili ispitivati: I što ti misliš o tome, umjetnička dušo?, a on bi se prisjetio kako je bilo dobro imati posao i kako je sjedio u toj tihoj galeriji sve dok jednog dana netko nije primijetio da bi bilo dobro da čuvar ima barem dva oka u glavi kad već nema mozga. 

Déjà vu, eto što je Tomica osjetio kad ga je Slikar dostigao. Njegovo ga je mrtvo oko vratilo do mesnice i drugog mrtvog oka. U prsima je osjetio probadanje koje ga već tjednima nije mučilo. Znao je, doduše, da će se bol vratiti. Bol je jedina konstanta u njegovu životu. Svako sjećanje je sjećanje na bol. Ništa drugo ne pamti. Nijedno drugo sjećanje nije dovoljno jako da pobijedi bol. Drugi su pamtili kako su ih očevi učili voziti bicikl, Tomica je pamtio kako je razbio koljena i kako ga je ludi Josip vukao za kosu preko pola mjesta. Odbacio je to sjećanje, i okrenuo se Slikaru. 

Daj da ja to sredim, Tomek… rekao je Slikar, stavljajući ruku na njegovo rame. Tomica se naježi. Od tolike smrti, nekako ti bude teško kad te taknu živi. Duboko je udahnuo. Nemoć je zamijenila bol. Osjetio je poriv da čučne, da se sklupča tu, na cesti, da se skvrči, i savije, i nestane, da cvili dok se ne izgubi u vlastitoj boli, dok ne otupi od vlastitih emocija. Ali neki si ljudi ne mogu dopustiti takve slomove. Slikar ga je gledao zbunjeno, očekujući odgovor. Barem nije gledao sućutno. Još sućuti Tomica ne bi podnio. Daj da ja to sredim, ponovio je. Vrati se ti natrag, da se Gazda ne naljuti. Gazda. Svi su gazde, samo je on rob, pomisli Tomica. A onda pogleda Slikara. Dobro, nije on jedini rob. Kimne glavom, okrene se i pođe prema mesnici. Dođite po mene ak… vikne, no glas mu se izgubi na pola. Budemo, Tomek, budemo… tiho će Slikar.

Primjedbe

Popularni postovi