Instalerking 2

Ako ste početnik u makro fotografiji, objektiv od 30mm sasvim je dovoljan. No ako želite uslikati fino tkanje na stolnjaku i zabilježiti čistu ljepotu češljanog pamuka, treba vam barem 105mm, a od stolnjaka trebate biti udaljeni svega nekoliko centimetara. Naravno, ako želite pravu makro fotografiju najbolje je koristiti DSLR s makro objektivom. Treba vam i puno živaca i vremena. Idealna fotka ne dobiva se jednim klikom. Što bi značilo da je osoba koja je slikala ovaj stolnjak stajala iznad njega dosta dugo pokušavajući fotografijom zarobiti esenciju platna... Bilo bi impresivno i sa zadovoljstvom bih dvaput tapnuo fotku. Da nisam bio siguran da je na slici moj stolnjak.

Nije to bila prva slika. Prva je bila fotografija osamljenog stabla ispred mog stana. Iskočila mi u instagram feedu. Hešteg nature. Hešteg tree. Bio je petak, i subotnje jutro sam proveo hodajući po stubištu vlastitog i susjednog ulaza, pokušavajući slikati drvo iz istog kuta, s iste visine. Sliku identičnu onoj s instagrama uspio sam dobiti tek slikajući kroz prozor vlastite kuhinje. Profil je bio mrtav narednih tjedan dana. Onda se pojavila slika stolnjaka. Znam što mislite. Kako mogu biti siguran da je to moj stolnjak. Mogu, mogu jer ljudi ne vode brigu o kvaliteti svojih stolnjaka. Ni života općenito. Kreću se kroz život vođeni besmislenim i kaotičnim porivima koje nazivaju redom, običajima i normalnim. Kladim se da nitko od njih ne bi ni primjetio da mu je netko bio u stanu i slikao njegov pogled na stablo. Ali ja nisam oni, ja primjećujem.

Za ponedjeljak sam dogovorio promjenu brave na ulaznim vratima. Bravar je pjevušio Preludij trećem činu Traviate. Što mi se učinilo čudnim. Ali moj je život već neko vrijeme čudan.

Prošlo je pet dana od slike stolnjaka. Postao sam nervozan. Umjesto da budem sretan što sam uljeza ovako jednostavno, promjenom najobičnije brave, uspio izbaciti iz vlastitog stana i života, ja sam dane provodio čekajući novu objavu. Izluđivala me ideja da ostatak života provedem čekajući. Onda je navečer Nepoznati Netko izbacio sliku mog kozmetičkog pribora, od britve i pjene, preko četke i češlja, do crno-bijelih bočica gelova i šampona. Hešteg knolling. Hešteg hipster. Ovo hipster me na sekundu uvrijedilo i zabrinulo više od činjenice da mi je netko bio u stanu. S mobitelom u ruci, ustao sam iz svog naslonjača i odšetao u kupaonicu. Ništa. Sve je bilo na svom mjestu, složeno kao i obično. Čak i da uspijem nekako nagovoriti policiju da se pozabavi uljezom u mom stanu, koji na instagramu objavljuje slike mojih stvari, čak da to uspijem, posve sam siguran da ne bi našli ništa. Osjećaji su mi skakali od impresioniranosti i morbidne znatiželje, do užasa i oduzimajuće paranoje. Iduće sam jutro nazvao drugog bravara. Predložio sam zapravo kompletnu izmjenu vrata i ponudio da platim trostruko. Stigao je poslijepodne, kako smo se dogovorili, s balavim šegrtom koji je rukavom mandure brisao nos i smetao. Majstor je zviždao Mišu Kovača. Opustio sam se.

Nakon samo tri dana, N.N. je objavio sliku mog raspremljenog kreveta, s posteljinom od mješavine pamučnih i bambusovih vlakana. Preko plahte je ležerno nagužvao deku od kvalitetnog frotira. Hešteg cozy. Hešteg warm. Izašao sam s posla ranije i prošetao do stana. Krevet je bio složen. Ni jednog nabora na plahti. Odlučio sam iskoristiti dan i razbistriti glavu. Presvukao sam se, uzeo uzicu i poveo psa u šumu. Ručali smo u planinarskom domu na vrhu. Juha od gljiva bila je solidna. Stari, pohabani, drveni stol i tanjur dali su prizor idealan za instagram. Jesam li ja hipster? Odustao sam.

Spust se odužio. Nije mi se vraćalo kući. Moju morbidnu znatiželju u potpunosti su zamijenili nelagoda i strah. Da nadoknadim izgubljene sate, drugo sam jutro došao na posao dva sata ranije. Odlučio sam se zatrpati dosadnom papirologijom i rješavanjem predmeta koje sam zbog vlastite komocije gurnuo duboko u arhivu. Umjesto odlaska na ručak naručio sam sushi i otvorio instagram. Nisam očekivao novu sliku, ali bila je tamo. Moj pas, negdje u šumi. Hešteg dogsofinstagram. Hešteg pet. Iza njega sam prepoznao odmorište koje smo jučer dvaput prošli. Jučer je oba puta bilo prazno. Ostavio sam smotuljke ribe i riže i u žurbi doviknuo šefu da izlazim. Do kuće sam vozio kao manijak. Pas me dočekao u kuhinji. Iznenađen što sam kod kuće, brzo se razbudio i teškim repom počeo udarati po hrastovom parketu. 

Uhvatio me umor. Pulsirajuća bol javila se iza očiju. Otvorio sam bocu, pinot noir zvao je moje ime. Zaključao sam vrata i provjerio prozore. Pustio sam vodu u kadu i složio kupku od himalajske soli i bentonit gline. I zaspao. Probudio me lom stakla. Samo čaša. Onesvijestio sam se. Kad sam se probudio drugi put, voda je bila hladna, a glina se nataložila na dno i po mojoj koži. Istuširao sam se vrućom vodom i teškom mukom pokupio staklo i oprao pod. Prije spavanje otvorio sam instagram. I vidio sliku svoje razbijene čaše. Hešteg wine. Hešteg party. Skočio sam na noge, sapleo se o pokrivač, ispružio se po podu. Pas je zbunjeno cvilio. U stanu nije bilo nikog. Vrata su bila zaključana, prozori zatvoreni. Očajan, provjerio sam i ormare. Bio sam sam. Sutra idem na policiju, odlučio sam. Zaspao sam pred jutro.

Probudilo me sunce na obrazu. Jastuk je otkrivao tešku i nemirnu noć. Među slojevima posteljine našao sam mobitel, izvukao ga i položio na prsa. Prestravljen, dotaknuo sam nakaradnu novu ikonu. Trebalo mu je malo vremena da se refresha, a onda mi je pokazao. Moje lice, neispavano i iscrpljeno. Hešteg selfie. Hešteg me. Hešteg game over. 

Primjedbe

Popularni postovi