Instalerking 1

Da Anamarija nije imala profil, ne bih ni ja. Vjerojatno. Ali kad sam je gledao kako slika svaki obrok, bilješke sa sastanka, i kako joj cijeli radni prostor vapi da mu dodaš heštegove, morao sam je naći na Instagramu. Ali to bi bilo creepy. Špijunirati je tako anonimno. Pa sam riješio da napravim profil. Ništa lakše, jedna slika zalaska, jedna slika izlaska sunca, kiša na staklu i bicikl naslonjen na drvo. Hešteg livelifelovelife i ta sranja. Sasvim dovoljno da ne ispadneš creep, samo par slika da ne budem sumnjiv. 

Izlazak sunca pošteno me izjebao. Četiri sam dana pokušavao ustati dovoljno rano da ga uhvatim. Zalazak je bio lakši. I kiša me iznenadila. Skrivećki sam okinuo kapljice na uredskom prozoru. Hešteg kiša. Pa drvo. (Bez bicikla, ko mu jebe mater.) Hešteg nature. Rekla mi je da imam jako dobro oko i da bih se profesionalno trebao baviti fotografijom. Anamarija, pardon, @amari, radi tih me slika pozvala na kavu pod pauzom, i nastavili smo se družiti i život mi je krenuo na bolje. Stvarno. Nastavio sam slikati izlaske, jer je rekla da svako jutro sunce prvi put vidi na mojim slikama. A kad ustaneš prije 6, imaš vremena i za doručak, a kad imaš vremena za doručak počneš slikati i njega. A kako nitko ne slika paštetu, počneš se hraniti zdravije da možeš imati sliku zelenog smutija, hešteg cleaneating. Anamarija ti odjednom lajka svaku sliku. Ali ovo nije priča o njoj. 

Sa zdravim životom stignu i followeri. Počneš i ti pratit druge ljude. Vadiš telefon iz džepa svakih par minuta i čekiraš Instagram. I onda vidiš svoju kuhinju. Na tuđoj slici. Ok, istina je da mi kuhinja nije rađena po mjeri i da je sigurno nisu samo meni prodali, ali sudoper sam osobno odabrao u sasvim drugom dućanu i kakve su šanse da... Zaboravi. Slučajnost. Drugi put je u kadru tvoj parket i rub tvog tepiha. Hešteg home. Promijeniš bravu. "Paranoičan si!" rekao mi je Janko na pivi taj dan. "Jebote, udarilo ti u glavu, pa nisi ti nekakav dizajner s custom made namještajem, imaju i drugi ljudi parkete i tepih iz Ikee." I bio je u pravu, naravno. Osim toga, promijenio sam bravu. Što se može desiti?

Moj krevet s mojom posteljinom. Nagužvana deka. Hešteg cozy. Došlo mi je da zovem policiju. "I šta ćeš im reć? Da se netko usudio kupit tvoju posteljinu u Emmezeti?" Janko je umirao od smijeha. "Ovo je moja posteljina, moja plahta, moja deka." "Ne znaš to! Gle, složio si posteljinu po bojama, ko kakva pičkica. I sad te pere paranoja. Objašnjenje je jednostavno - netko voli krem stvari, isto kao i ti!" Hešteg beige. "Osim toga, misliš da bi ti pas pustio nekog u stan da se naslikava po njemu?" 
Iduća slika je bila slika mog psa. 

Pokazao sam sve slike Anamariji. Pitala me jesu li moje, jesam li ih ja slikao. Naravno da nisam. "Onda misliš da netko ulazi u tvoj stan kad si na poslu i slika po njemu? Iako si promijenio bravu?" Izgovoreno, zvučalo je skroz ludo. "Retriver je dosta česta vrsta", rekla je. "Ovo vino, je li tvoje?" Pokazala je na sliku boce i pune čaše. "Da." Čekala je. "Što?" pitao sam. "Pa jesi provjerio nedostaje li ti vino?" Nije mi palo na pamet. Jednostavno sam uzeo zdravo za gotovo da sam sad bez te boce. "Ima novu sliku", rekla je. Kindle na mom čupavom tepihu u dnevnoj sobi. Hešteg kindle, hešteg reading. "Ja Kindle uvijek nosim sa sobom", odgovorio sam posežući u torbu. "Eto vidiš, rekla je." Kindle nije bio u torbi. Počeo sam hiperventilirati. "Gdje si ga zadnji put vidio?" Čitao sam na zahodu. Pa sam spremio crnu robu za pranje. Pa sam zaključio da ne stignem sve oprati. Ostavio tako. "Je li moguće da ti je Kindle pod robom na mašini?" Naravno da je bilo moguće. Bio je ispod gomile prljavog veša. Vino je bilo u smočnici. A ja sam bio lud. Uzeo sam slobodan dan. Odveo psa u šumu. Ručali smo u planinarskom domu i vratili se kući. Doma sam se izvalio u kadu i zaspao. Iduća slika sam ja u pjeni. Hešteg bae. 

"Meni ne liči na tebe", sumnjičavo je rekla Anamarija. "Gle frende, ja ne mogu dalje od činjenice da ležiš u pjeni. Pa ti si žensko, jebote", rekao je Janko. Anamarija ga je gledala zgroženo. "Gle, ovo rame i ovaj dio vrata..." "Sori, ali rame ko rame", prekinuo me. "Moram se složiti, mislim, to je samo rame..." "Jesi provjerio vrata?" upitao je Janko i srknuo svoju pivu. "Kako to misliš?" "Pa jesu bila otključana?" Ne, nisu bila. I ključ je bio u bravi. Jebote, fakat sam lud. Hešteg lud. "Meni se čini da neka ženska tamo ima ukus ko i ti, od stana do pesa i mislim da je jedini problem taj frajer u njenoj kadi, pošalji joj poruku i možete skupa odgajat cucke i kupovat namještaj boje bijele kave." Pomislio sam da se Anamarija malo štrecnula na ideju da se povežem s nekom drugom ženom, ali možda griješim. Očito nisam dobro u zadnje vrijeme. Taj sam dan promijenio kompletna vrata. Čovjek koji ih je postavio divio se mojoj odluci da sigurnost stavim na prvo mjesto. Kad je otišao, zaključao sam vrata. Provjerio prozore. Istuširao se i zaspao. 

Iduće jutro nisam slikao izlazak sunca. Umjesto toga sam, onako s boka, zgrabio telefon i otvorio Instagram. Još jedna slika. Mog torza, s leđa, kako ležim u krevetu i držim mobitel u ruci. Hešteg game over. 


Primjedbe

Popularni postovi